Bjelovarsko-bilogorska je jedna od osam povijesnih hrvatskih županija i prvi se put spominje još 1871. godine. Povijest joj je isprepletena s Austro-ugarskom monarhijom, a to se vidi na njezinim dvorcima.
Dvorac Janković
Prema želji grofa Antuna Jankovića u razdoblju od 1771. do 1777. god. gradi se dvorac, koji je danas najvažniji dio spomeničke baštine Grada Daruvar, zaštićen spomenik kulture RH prve kategorije. Dvorac stilski pripada razdoblju baroka, no pročelja nisu ukrašena prepoznatljivim razigranim rokoko dekoracijama već suzdržanim ukrasima što mu daje jedan osobit, smiren i otmjen aristokratski stilski izraz. Tlocrt dvorca s dvorištem i dvorišnim zgradama smješten je u obliku kvadrata. U unutrašnjosti dvorca nalazi se 60 prostorija od kojih središnje i centralno mjesto u glavnom središnjem krilu zauzima Veliki salon iz kojega se izlazi na altanu. Sobe nisu prevelikih dimenzija, stvaraju intimni ugođaj uz ugodno osvjetljenje, s jedne strane najčešće s dva, a ponegdje i s tri prozora. Interijer je doživio najveće promjene prilikom adaptacije dvorca od 1868.-1871. godine, u vrijeme Julija Jankovića kada je dodana i altana nad južnim ulazom u dvorac. Osim velike dvorane za ples i koncerte danas se u dvorcu nalazi Vinski salon, izložba pisanih dokumenata Jankovićevih na hrvatskom i mađarskom jeziku, Soba Jankovićevih s portretima i starim namještajem te Soba židovske kulture i tradicije.
Dvorski je perivoj nastajao istovremeno s gradnjom dvorca, po nacrtima bečkih arhitekata, a bio je dovršen 1780. godine. U vrijeme Jankovića perivoj se prostirao na 14 ha površine. Perivoj nosi obilježja baroknog i pejzažnog stila, a neka stabla tada posađena u perivoju, još uvijek su živa. Središnjim očuvanim dijelom s južne strane dvorca, ispred glavnog ulaza, dominira muški primjerak stabla Ginkgo biloba. Muško stablo je najveći i najstariji primjerak te vrste u Hrvatskoj s opsegom debla od oko sedam metara, a od 1967. godine je zaštićen kao pojedinačno stablo. Dvorski perivoj je zaštićen u sklopu urbanističke cjeline Daruvar i kao nepokretni spomenik kulture zajedno s dvorcem.
Adresa: Ivana Gundulića 1, Daruvar
Kontakt za posjete
Mob: 099 493 6112
E-mail: info@trznica-daruvar.com
Dvorac Dioš
Dvorac Dioš (mađ. Orah) jedan je od najmlađih slavonskih dvoraca, smješten na istoimenom brežuljku oko 7 km sjeverno od Daruvara, pokraj općine Končanica. Kada je izgrađen 1904. godine, dvorac Dioš bio je najljepša i najskuplja građevina u čitavom kraju. Sagradili su ga tadašnji posjednici daruvarskog vlastelinstva – Alajoš pl. Tüköry i njegova žena Paula, rođena Falkenberg – za svoju kćerku Mariju. Naručiteljica izgradnje,
Paula zahtijevala je da dvorac ne smije odavati dojam ljetnikovca ili lovačkoga doma, već gospodske kuće. Nacrt za izgradnju dvorca izradio je profesor Šanady sa sveučilišta u Budimpešti, a radove su izvodili domaći majstori i radnici. U to vrijeme to je bila najljepša i najskuplja građevina u čitavom kraju. Bogata arhitektura dvorca, unutrašnje prostorije, sklad vanjskih elemenata čine građevinu bogatom i lijepom, čime se izvanredno uklopila u okolni ambijent. U stotinjak godina postojanja promijenio je više vlasnika i služio različitim potrebama. Od 1995. godine Marijin dvor ”Dioš” ponovno je u vlasništvu Hrvatskog salezijanskog provincijalata iz Zagreba i nije otvoren za javnost.
