Sveti Martin rođen je 316. godine u Savariji, današnji Szombathely u Mađarskoj, a umro je u Candesu 397. godine. Bio je biskup grada Toursa u Francuskoj, prvi svetac koji nije bio mučenik i prvi zaštitnik Francuske. O njemu se govorilo „da je bio vojnik na silu, biskup po dužnosti, a monah po izboru“. Njegov spomendan slavimo 11. studenog. Prema legendi, kada je trebao biti zaređen, protiv svoje volje za biskupa, sakrio se u gusinjak, ali su ga guske svojim gakanjem razotkrile, te su ga crkvene vlasti nakon toga postavile za biskupa. Zbog toga se na blagdan sv. Martina po tradiciji peče guska. Dobro je poznat i svim vinogradarima i ljubiteljima dobre vinske kapljice. To je vrijeme kada se po našim klijetima ori pjesma i blagoslivlja se novo mlado vino. Od davnine se ovaj običaj održava kod nas, pa se tako održao i do naših dana. Dobar vinogradar pozvat će goste i „pajdaše“ u svoj vinograd na proslavu „Martinja“. Bit će tamo bogat stol – guska s mlincima koja je neizostavna na taj dan, kobasice sa kiselim zeljem, pečenka i ostala jela i domaći digani kolači, a sve će se zaliti dobrim mladim vinom. Doći će i „biškup Martin“ koji će vino krstiti, a pratit će ga dobri seoski tamburaši koji će razigrati srca svih koji će se naći te večeri u klijeti.
Sve se to odvijalo prema ustaljenim pravilima, kod nas poznatima pod nazivom Križevački štatuti. Pisani su kajkavski narječjem. Po jednom izvoru nastali su u 16. stoljeću te predstavljaju, iako šaljivi, važan pravno povijesni dokument na hrvatskom jeziku.Drugi izvor navodi da su nastali u 14. stoljeću kada je uz veliku veselicu „spravišće“ došlo do pomirbe križevačkih purgera i kalničkih „šljivara“. Ta trodnevna veselica bila je regulirana određenim pravilima, korijenima Križevačkih štatuta. Cjelovito izdanje Križevačkih štatuta sabrao je, sastavio i priredio Zvonimir Pužar 1912. godine.Bitne osobe (pajdaši) ovih štatuta su „stari pajdaši, mladi pajdaši, pajdašice i pridošlice“. Dokument koji se mora voditi po ovim štatutima je „hižni protokol“. Dužnosnici su: stoloravnatel, oberfiškuš, fiškuš, popevač, čuturaš, barilonosec, peharnik, govoraš i vunbacitelj. Štatuti reguliraju pravila ponašanja prigodom proslava i veselica.
Vino u životu čovjeka
Vino je najkorisnije od svih pića, najukusnije od svih lijekova i najugodnije od svih živežnih namirnica kažu mnogi. Plod vinove loze grozd, iskorištava se kao hrana ili se prerađuje. Najvažniji njegov proizvod je vino. Ono se koristi kao redoviti dio obroka u mnogim zemljama, a služi i kao začin nekim jelima. Vino može nadomjestiti 500 kalorija masnoće ili šećera u svakodnevnoj hrani čovjeka. Prema tome, zdrav čovjek bi mogao dnevno popiti 0,7 l vina. Pije li se razumno, vino može biti zdravo piće. Vino se nikad ne bi smjelo piti na tašte, a najbolje ga je početi konzumirati od ručka pa prema kraju dana.Osim alkohola i kiselina vino sadrži šećere, organske i mineralne soli, bjelančevine, vitamine i dr. U raznim zemljama vršena su ispitivanja o čimbenicima i uzročnicima kardiovaskularnih bolesti. Ustanovljena je tri do pet puta manja smrtnost od infarkta u Francuskoj i Italiji gdje je kultura pijenja vina izrazito visoka, u odnosu na Škotsku i Irsku gdje se vina gotovo da i ne piju. Francuski znanstvenici ustvrdili su da pozitivno fiziološko djelovanje dolazi iz spojeva skupine polifenola koje sadrže vina. Vino je hrana, antiseptik i regulator mnogih procesa u organizmu.Vino je svojom bojom i prozirnošću užitak za oko. Vino nije kemijski spoj ili mrtva materija. Vino je živa materija i živi svojim životom od svog burnog početka – vrenja, pa do svoje „smirene starosti“. Ono je prije svega čovjekova okrjepa, podržava intimu prijateljstva i obiteljskog stola, prijatelj je čovjeka u satima napora, brige, tuge i radosti, te ostaje prvijenac među svim pićima.
Pripremio Tomislav Matić, viši kustos Gradskog muzeja Bjelovar